UBIJALE SU NAS NAŠE KOMŠIJE SRBI - HAMDIJA JOLDIĆ SVJEDOK GENOCIDA U KOZARCU

IMLTV.PRESS

Ukoliko želite pomoći realizaciju naših TV emisija putem PayPala uplatite vaše donacije.  PAYPAL: [email protected]

HVALA!

Nije mirisalo na dobro. Kozarac i Kozarcani doživjeli su, ako ne najvecu, a ono jednu od najvecih katastrofa u historiji ljudskog roda. I to naocigled kurve Europe, Ujedinjenih naroda i svijeta uopce. Poslije stravicnih snimaka iz srpskih koncentracionih logora, klasicnih fašistickih, kakvi su bili oni u Omarskoj, Trnopolju i drugdje, svijetu je pomalo probudena memorija u kojoj su negdje daleko i duboko ostali neki prizori iz Dahaua, Osvjencima, ili Jasenovca, recimo. Tako je to nekako formulirao i tadašnji predsjednik SAD-a Georg Busch. Samo formulirao. Ali i on i svijet su, ipak, ako nije preblag izraz, gledali tragediju zemlje sa hiljadugodišnjom historijom i tragediju jednoga naroda, auropskijeg od mnogih europskih naroda koji je bio kriv samo zato što su neki njegovi daleki preci, da bi sacuvali živu glavu, promijenili vjeru. Neki drugi narodi, a narocito jedan, cuvajuci vjeru, što je sasvim uredu, nehoticno su izmijenili vlastitu genetiku, što nikako nije bilo uredu, ali na osvajace - okupatore, surove i bezobzirne kakvi su bili oni koji su dojezdili na ove prostore krajem 14. i u 15. stoljecu, nije se moglo bitnije utjecati. Amerika još nije bila otkrivena, a nije bilo ni galija, ni mekenzija, ni morijona ni UN. Sada je bilo svega i zato smo mi, Bošnjaci, prorijedeni i raseljeniji nego onomad Jevreji. Hocemo li opstati, ovakvi kakvi smo, a velicanstveni smo i dobrodušni smo i Europejci smo, a ne Turci i Azijati kao neki tamo i onamo - vidjet cemo. A evo kako su dvoje Amerikanaca vidjeli tragediju Kozarca i Kozarcana. Novinar Peter Maass napisao je knjigu o tragediji BiH i Bošnjaka, a u toj knjizi za mene, i ne samo za mene, najšokantiniji i najuzbuljiviji su oni detalji koji Maass prenosi iz reportaže americke novinarke Mary Battiata koju je ta novinarka objavila u uglednom americkom dnevniku Washington Post. Prenosim dijelove teksta onako kako je to uradilo Oslobodenje od 10. septembra 1998. godine:

\"...Kad je veæina prijedorskih Muslimana, muškaraca, otjerana u logore, kampanja èišæenja je usmjerena na razbijanje najtvrdeg oraha - zvanog Kozarac - gradica od 25.000 stanovnika, uglavnom muslimana, koji se nalazio samo desetak kilometara cestom od Prijedora. Èišæenje Kozarca se pretvorilo u jedan od najgorih pokolja civila u cijelom ovom ratu.
Mary Battiata iz Washington Posta napisala je podužu i vrlo ozbiljnu reportažu o cišcenju Kozarca, i ja koristim detalje iz njenog clanka da bih ilustrirao to kako je ovaj grad prakticno zbrisan sa lica zemlje.
\"...Granatiranje je poèelo 24. maja, (1992. op. V.G.) nakon što je Kozarac bio opkoljen srpskim tenkovima. Do 15 granata padalo je na grad svake minute iz 12 pravaca.

Nakon nekoliko sati granatiranje je prestalo, a Srbi su koristili megafone kako bi narodu Kozarca objavili da im niko neæe nauditi, samo ako izaðu iz podruma i predaju se. Narod je to i uradio, i gotovo istog trena kad su Muslimani koji su se odluèili na predaju napunili ulice, nastavilo se granatiranje. Bila je to prevara, a ulice su bile prekrivene odsjeèenim udovima i ljudskom krvlju. Preživjeli su pobjegli natrag u podrume ili u brda. Nakon dva dana neprestanog bombardiranja, izdata je još jedna naredba da se predaju i kozaraèki Muslimani su ponovo pristali da to urade.
Ovaj put Srbi su izveli drugi trik. Kada se izranjavano stanovništvo Kozarca skupilo i, u koloni, krenulo prema fudbalskom stadionu, jedan Srbin koji je živio u gradu stajao je na balkonu i upirao prstom na svakog viðenijeg muslimana - gradonaèelnika, šefa policije, ljekare, advokate, sudije, poduzetnike, èak i sportske junake. Veæinu su srpski vojnici ustrijelili na licu mjesta ili su ih odveli u obližnju kuæu gdje su ih zaklali. Jednom su èovjeku noge zavezali za tenk i onda ga vukli kroz grad. Skonèao je tek kad ga je tenk pregazio. To je bila scena iz filma Schindlerova lista, ali ovo nije bio film i dok Steven Spielberg nije o tome napravio film, malo je Amerikanaca znalo ili vjerovalo da se takvo nešto dogodilo.
Ovo je bio eliticid. Sistematsko ubijanje politièkog i ekonomskog vodstva jedne zajednice kako se ta zajednica više nikad ne bi obnovila. Najmanje 2.500 civila je u Kozarcu ubijeno za 72 sata. Bila je prava klanica. Preživjeli su satjerani u koncentracione logore...\"
Pogledajte svjedočenje Hamdije Joldića u ovom ekskluzivnom dokumentarcu IML TV-a.

Hvala na povjerenju i istinu nikada nemojte prešutjeti!