Zlatko Pejaković - Pjevaj mi, pjevaj, sokole
136.8 هزار بار بازدید -
13 سال پیش
-
Narodna pjesma, sevdalinkaTekst sevdalinke:Pjevaj mi,
Narodna pjesma, sevdalinka
Tekst sevdalinke:
Pjevaj mi, pjevaj, sokole
k'o što si sinoć pjevao,
pod moga dragog prozorom.
Tvoja ga pjesma budila
kad je najljepše snivao:
da po me svati dolaze,
da me za njega odvedu.
Please visit my new channel/Posjeti moj novi kanal:
littlebricksfusion
Slika "Djed i unuk" - Vjekoslav Karas
Vjekoslav Karas
(Karlovac, 19. svibnja 1821. - Karlovac, 5. srpnja 1858.), hrvatski slikar
Usavršavao se u Italiji. Smatran je začetnikom novijega hrvatskog slikarstva. Slikao je biblijske prizore i sakralne teme, no osobito je važan kao portretist. Osim slikanjem, bavio se i skladanjem te je svirao flautu i gitaru. Vratio se u domovinu 1848. i radio u slikarskoj školi u Zagrebu. U Travniku je portretirao Omer-pašu Latasa. Nakon neuspjela pokušaja samoubojstva za boravka kod biskupa Strossmayera u Đakovu, život je završio u Korani. Slikarsku orijentaciju toga "prvog ilirskog slikara" najbolje pokazuje neorenesansna "Rimljanka s lutnjom". U vrijeme portretiranja Irene Türk, Karas zapada u beznadnu ljubav i depresivnu melankoliju. Bez novaca i razumijevanja 5. srpnja 1858. u rodnom Karlovcu u virovima Korane samoubilački traži rješenje očaja i rezignacije. Svojim djelom ostao je nenadmašni bljesak na tmurnom nebu hrvatske umjetnosti 19. stoljeća.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu posjeduje jedan željezni i sedam oslikanih zastora koji se postavljaju u različitim svečanim prigodama.
Najstariji i ujedno prvi, zastor u obliku lepeze Djed, unuk i vila pripisuje se hrvatskom slikaru Vjekoslavu Karasu i postavljen je oko 1850. godine. Jedini je sačuvani predmet iz scenske opreme staroga, gornjogradskog tzv. Stankovićeva kazališta.
Među brojnim prijedlozima koje je intendant Stjepan Miletić upućivao Vladi tijekom izgradnje nove zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, prihvaćena je njegova zamisao da svečani zastor za otvorenje novoga kazališta 1895. izradi slikar Vlaho Bukovac.
Danas poznatom pod imenom Hrvatski preporod, zastoru je bio radni naslov Slavlje narodne lirike i dramatike, a stvarni Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti. Za temu svečanoga zastora Miletića je vodila misao o kulturnom objedinjenju dvaju hrvatskih središta -- Dubrovnika i Zagreba. Prednji plan kompozicije čini predvorje antičkoga hrama gdje sjedi slavni dubrovački pjesnik Ivan Gundulić kojega krune vile i geniji, a u poklonstvo mu dolaze hrvatski preporoditelji 19. stoljeća na čelu s Ljudevitom Gajem. Posebnu skupinu čine tri znamenita kazališna umjetnika -- Josip Freudenreich i tada još aktivni slavni glumci Adam Mandrović i Marija Ružička Strozzi. U pozadini s lijeve strane vide se obrisi Dubrovnika i kule Minčete te puk iz dubrovačke okolice koji slavi slobodu, a u desnoj pozadini vide se obrisi Zagreba i stanovnika sjeverne Hrvatske. Spajanje Hrvata sa sjevera i juga na kompoziciji Bukovčeva zastora postalo je simbolom ideje hrvatskoga zajedništva.
Nakon stogodišnje uporabe, godine 1999. zamijenjen je kopijom koju su izradili slikari Ivica Šiško i Eugen Kokot sa suradnicima...
Source: Hrvatsko narodno kazalište (HNK) Zagreb, Svečani zastori
Zlatko Pejaković
(Osijek, 29. kolovoza, 1950.)
hrvatski je pjevač zabavne glazbe. Objavio je preko 25 albuma tijekom svoje pjevačke karijere.
Rana karijera i prvi uspjesi
Zlatko Pejaković rođen je u Osijeku 1950. godine. Pjevačku karijeru je počeo u zagrebačkoj grupi Zlatnim akordima 1967. koja je uglavnom nastupala po plesnjacima, a s njima je 1969. objavio i prvi veliki hit, svoju autorsku pjesmu "Čerge", koja je i danas rado slušana. Iako se Pejaković priključio grupi 1969. godine, "Čerge" je napisao još 1967., pa se ta godina uzima kao pravi početak njegove karijere. U Zlatnim akordima je ostao do 1971., nakon čega se u rodnom Osijeku priključio rock-grupi Had.
Angažman u Korni Grupi
1972. godine Pejaković odlazi u Beograd (gdje će živjeti do početka raspada SFRJ) te se priključuje Korni Grupi, tada najboljoj grupi u bivšoj Jugoslaviji, koja je svirala progresivni rock and roll. U Korni Grupi Pejaković na mjestu vokala zamjenjuje Zdravka Čolića. Te iste godine grupa izdaje svoj prvi album, Korni Grupa, a 1974. čak nastupaju na Pjesmi Eurovizije pjesmom Moja generacija. Zauzimaju 12. mjesto na razočaranje osnivača i vođe grupe,Kornelija Kovača, a nakon slabe prodaje njihovog albuma na engleskom Not An Ordinary Life Kovač donosi odluku o raspadu benda te je tako Pejakovićev angažman u Korni grupi završio 1974. godine
Solo karijera
1975.-1980.
Usprkos tome, Pejaković je u svojoj solo karijeri nastavio surađivati s Kornelijem Kovačem. On je tako 1975. godine uglazbio Pejakovićevu prvu solo pjesmu, šlager "Ove noći jedna žena", koja je objavljena na istoimenom singlu te je postala veliki hit. ...
Nastavak teksta / Source: Wikipedia
Tekst sevdalinke:
Pjevaj mi, pjevaj, sokole
k'o što si sinoć pjevao,
pod moga dragog prozorom.
Tvoja ga pjesma budila
kad je najljepše snivao:
da po me svati dolaze,
da me za njega odvedu.
Please visit my new channel/Posjeti moj novi kanal:
littlebricksfusion
Slika "Djed i unuk" - Vjekoslav Karas
Vjekoslav Karas
(Karlovac, 19. svibnja 1821. - Karlovac, 5. srpnja 1858.), hrvatski slikar
Usavršavao se u Italiji. Smatran je začetnikom novijega hrvatskog slikarstva. Slikao je biblijske prizore i sakralne teme, no osobito je važan kao portretist. Osim slikanjem, bavio se i skladanjem te je svirao flautu i gitaru. Vratio se u domovinu 1848. i radio u slikarskoj školi u Zagrebu. U Travniku je portretirao Omer-pašu Latasa. Nakon neuspjela pokušaja samoubojstva za boravka kod biskupa Strossmayera u Đakovu, život je završio u Korani. Slikarsku orijentaciju toga "prvog ilirskog slikara" najbolje pokazuje neorenesansna "Rimljanka s lutnjom". U vrijeme portretiranja Irene Türk, Karas zapada u beznadnu ljubav i depresivnu melankoliju. Bez novaca i razumijevanja 5. srpnja 1858. u rodnom Karlovcu u virovima Korane samoubilački traži rješenje očaja i rezignacije. Svojim djelom ostao je nenadmašni bljesak na tmurnom nebu hrvatske umjetnosti 19. stoljeća.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu posjeduje jedan željezni i sedam oslikanih zastora koji se postavljaju u različitim svečanim prigodama.
Najstariji i ujedno prvi, zastor u obliku lepeze Djed, unuk i vila pripisuje se hrvatskom slikaru Vjekoslavu Karasu i postavljen je oko 1850. godine. Jedini je sačuvani predmet iz scenske opreme staroga, gornjogradskog tzv. Stankovićeva kazališta.
Među brojnim prijedlozima koje je intendant Stjepan Miletić upućivao Vladi tijekom izgradnje nove zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, prihvaćena je njegova zamisao da svečani zastor za otvorenje novoga kazališta 1895. izradi slikar Vlaho Bukovac.
Danas poznatom pod imenom Hrvatski preporod, zastoru je bio radni naslov Slavlje narodne lirike i dramatike, a stvarni Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti. Za temu svečanoga zastora Miletića je vodila misao o kulturnom objedinjenju dvaju hrvatskih središta -- Dubrovnika i Zagreba. Prednji plan kompozicije čini predvorje antičkoga hrama gdje sjedi slavni dubrovački pjesnik Ivan Gundulić kojega krune vile i geniji, a u poklonstvo mu dolaze hrvatski preporoditelji 19. stoljeća na čelu s Ljudevitom Gajem. Posebnu skupinu čine tri znamenita kazališna umjetnika -- Josip Freudenreich i tada još aktivni slavni glumci Adam Mandrović i Marija Ružička Strozzi. U pozadini s lijeve strane vide se obrisi Dubrovnika i kule Minčete te puk iz dubrovačke okolice koji slavi slobodu, a u desnoj pozadini vide se obrisi Zagreba i stanovnika sjeverne Hrvatske. Spajanje Hrvata sa sjevera i juga na kompoziciji Bukovčeva zastora postalo je simbolom ideje hrvatskoga zajedništva.
Nakon stogodišnje uporabe, godine 1999. zamijenjen je kopijom koju su izradili slikari Ivica Šiško i Eugen Kokot sa suradnicima...
Source: Hrvatsko narodno kazalište (HNK) Zagreb, Svečani zastori
Zlatko Pejaković
(Osijek, 29. kolovoza, 1950.)
hrvatski je pjevač zabavne glazbe. Objavio je preko 25 albuma tijekom svoje pjevačke karijere.
Rana karijera i prvi uspjesi
Zlatko Pejaković rođen je u Osijeku 1950. godine. Pjevačku karijeru je počeo u zagrebačkoj grupi Zlatnim akordima 1967. koja je uglavnom nastupala po plesnjacima, a s njima je 1969. objavio i prvi veliki hit, svoju autorsku pjesmu "Čerge", koja je i danas rado slušana. Iako se Pejaković priključio grupi 1969. godine, "Čerge" je napisao još 1967., pa se ta godina uzima kao pravi početak njegove karijere. U Zlatnim akordima je ostao do 1971., nakon čega se u rodnom Osijeku priključio rock-grupi Had.
Angažman u Korni Grupi
1972. godine Pejaković odlazi u Beograd (gdje će živjeti do početka raspada SFRJ) te se priključuje Korni Grupi, tada najboljoj grupi u bivšoj Jugoslaviji, koja je svirala progresivni rock and roll. U Korni Grupi Pejaković na mjestu vokala zamjenjuje Zdravka Čolića. Te iste godine grupa izdaje svoj prvi album, Korni Grupa, a 1974. čak nastupaju na Pjesmi Eurovizije pjesmom Moja generacija. Zauzimaju 12. mjesto na razočaranje osnivača i vođe grupe,Kornelija Kovača, a nakon slabe prodaje njihovog albuma na engleskom Not An Ordinary Life Kovač donosi odluku o raspadu benda te je tako Pejakovićev angažman u Korni grupi završio 1974. godine
Solo karijera
1975.-1980.
Usprkos tome, Pejaković je u svojoj solo karijeri nastavio surađivati s Kornelijem Kovačem. On je tako 1975. godine uglazbio Pejakovićevu prvu solo pjesmu, šlager "Ove noći jedna žena", koja je objavljena na istoimenom singlu te je postala veliki hit. ...
Nastavak teksta / Source: Wikipedia
13 سال پیش
در تاریخ 1390/11/02 منتشر شده
است.
136,838
بـار بازدید شده